Najbolje od mene

Zdravo stranče,daj da ti ispričam svoj život...


01.12.2015.

1. Šest godina.

Tačno prije pet minuta sam otvorila ovaj blog. Sa nadom da ću tu moći zaobilježiti u kukama slova svoja sjećanja,osjećanja i nadanja. Ne, pogrešno ste me shvatili ako ste mislili da sam ja nesretna osoba i da zbog toga pišem ovaj blog. Ja sam sasvim obična osoba/djevojka koja svoju svakodnevnicu prvenstveno želi podjeliti sama sa sobom. Želim da svaki dan pročitam sta je bilo jučer,tako ću znati da uvijek može biti bolje. Ako je danas loše ili obratno. Počet ću od toga da... Gazim dvadesete i to me jako plaši. Ne znam zbog čega, valjda zbog toga zašto sam ja sigurna u svoje osjećaje, a u tuđe nisam. Bojim se života, a isto tako ne mogu da mu odolim. Bojim se i onoga šta slijedi poslje, jer znam da ćemo svi odgovarat pred Svevišnjim. Isto tako želim porodicu, a ujedno se bojim da će me ta osoba sa kojom želim sve to iznevjeriti jer jednostavno je nestvarno, kad završite toliko dugo sa osobom koju ste željeli od djetinstva, jednostavno nikoga drugog nisam zamišljala tačno samo njega! On je sve ono što sam ja željela prvenstveno moj prijatelj, oličenje dobrog. Jednostavno u ovih šest godina, samo sam doživljavala prelijepe stvari od njega, uvijek sam dobijala podršku. I znam da mi ništa osim njega ne treba, naravno pored Boga i porodice. Ali željela bih da idem korak dalje, željela bih da upoznam njegovu porodicu, željela bih da upoznam njegove kolege, željela bih da javno priča pred svima da sam ja njegova djevojka. Da sam ja njegova "bolja" polovina. Mislim, znam da ono prije ne smijem uračunat, jer bili smo djeca, ali sad nakon toliko godina mislim da ne pretjerujem.Da, moram spomeniti i to da mi i danas fali to što nije želio i ako je mogao da me isprati na maturu, iako je ona bila prije skoro dvije godine, ali fali lagala bih kad bi rekla da ne fali. Fali mi i njegovo slobodno vrijeme dok nije radio, iako se nikada nismo previše viđali, ali puno mi je značilo bar ono preko telefona. Jer velika je razlika da u toku jednog mjeseca provedemo razgovarajući ukupno sat vremena, i da porazujuće je koliko vremena provodimo skupa. Da, potiskuje me to i boli, jer nismo daleko jedno od drugog hodanjem od moje do njegove kuće je svega pola sata, a sa obzirom gdje živimo to je ništa. Koliko god da me potpiskuje, toliko me i čini sretnom jer on je ono što sam od malih nogu željela, i eto pošto sam večinu posvetila njemu, došla sam i do naslova zvat će se šest godina. Da, tačno taako.

Najbolje od mene
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

“Pustite nas da volimo zimu, ipak je ona proljeće genijalnih umova.” – Petro Aretino

Ko sam ja?
"Ko sam ja?" To je pitanje koje vjerovatno je mučilo čovječanstvo još od samog početka civilizacije. I uvijek smo izgovarali nepotpune odgovore na to pitanje. Jer smo taj odgovor večinom tražili na pogrešnim mjestima u filozofiji, vjeri, psihologiji i slično. Umjesto što čitav život odgovor tražimo na takvim mjestima, hajde da krenemo od početka. Kada sami sebi postavimo tavo pitanje "Ko sam ja?" odmah treba da zaredamo rafal pitanja poput "Šta je moje istinsko postojanje?" Šta ja želim od svoga života?" "Koji je moj osnovni identitet?" Još uvijek nedobijamo odgvor. Ok, idemo ovako. Kada nas neko upita "Ko si ti?" Mi uvijek pokušavamo da damo razuman odgovor a isto tako iskren i opširan. Pokušavamo da opisujemo sebe u onoj mjeri u kojoj smo sami sebi poznati, krenete od činjenica. Kao npr. "loš ili dobar", "vrijedan ili bezvrijedan","filozofski ili religioznih", "naučnih ili poetičnih" jer te činjenice smo usvojili kao bitne. Umjesto da muku mučimo sa onim što su nam servirali. Zašto npr. ne bih pomisli jednostavno:

"Ja sam jedinstvena osoba, biće obdareno određenim sposobnostima i kvalitetima; ja sam mila, draga, ali ponekad i gruba, ljubazana, ali ponekad i namrgođena; ja sam vesela, a ponekada i tužna; ja sam žena, djevojka, sestra, kćerka; ja uživam u dugim šetnjama i volim životinje; ja sam neobična, a ponekad i obična; ... ” I ubrzo lista postaje prevelika za ovako mali prostor. Shvatimo da nismo ono što žele drugi, šta govore drugi već ono što sami želimo da smo, e pa to sam ja i to je najbolje od mene.



Bitno
Roditelji
Blizanka
Braca
MOJE ŽIVOTINSKO CARSTVO
Graf
Štaf
Traf
Fleki
Silver
Kiki
Lala
I dvije lopuže
pa tek onda svi ostali

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
15835

Powered by Blogger.ba