Najbolje od mene

Zdravo stranče,daj da ti ispričam svoj život...


03.12.2015.

4. "Životni retrovizor" i hlad pametnog čovjeka.

Nekako mi je lakše pisati kasno u noć. Tek tada mogu da uđem u svoju glavu. I već pri samom ulasku posvađam se sama sa sobom. Kao po običaju. Kako bih se dovela u ravnotežu, krenem čitat tuđe životne priče. I u toj jurnjavi u jednom od postova pronađem svoj život, samo što bih trebala preokrenut rodove. Taj post meni je blago reći nahranio dušu, valjda zbog toga što sam uvidjela da i drugi doživljavaju slične stvari. Dakle, normalna sam! Pošto sam bila oduševljena prvim postom krenem da čitam dalje sa nadom da napunim baterije do kraja i BUM! "Životni retrovizor" samo sam to ugledala od prvog pogleda na tekst. Taj termin za prošlost me natjera na razmišljanje. Imam dvadeset godina, realno, mlada sam. Ali ozbiljno shvatam taj termin, ne nije bitno šta sam postigla, nije bitno ni koliko novca imam. Bitno je da nikoga nismo rastužili kad pogledamo u njega. Razmišljam o drugim ljudima i o onome o čemu ne volim da razmišljam. O izdaji. Nepravdi. Ratu. Prevari. Pohlepi. Korupciji... Da li su ikada ljudi koji čine sve to razmišljali o tome? "Retrovizor života". Da je bar neko mogao da im uđe u glave i ubaci te dvije riječi. Da li bi bilo bolje? Da li bi se izbjegli ratovi? Zarovila sam previše duboko, znam. Ali u ovom svijetu, ljudi, životinja i biljnog svijeta na svim podrijučima već odavno vlada haos i nemir. I sve nekako ide nekih tužnim putem bez povratka. Postanem tužna i bijesna. Jer baš taj čovijek koji bi trebao da bude umno biće, je najmanje to. Šta to mi ljudi radimo? Ubijamo se međusobno, zbog novca, teritorije ili neke zle više sile?! Zašto? Da bih na ovom svijetu bili u raju? Da li vrijedi to, zbog nekih pedeset-sto godina? Šta je to nasprem onoga što nas čeka? Ne zavaravajmo se, jer ono što je prošlo nas čeka! Bitno je da baš ti budeš taj koji kad svi budu tražili spas u molitvi, da pronađeš hlad pametnog čovjeka. (čovjeka koji je obavljao molitvu kad je to trebalo.)

Najbolje od mene
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

“Pustite nas da volimo zimu, ipak je ona proljeće genijalnih umova.” – Petro Aretino

Ko sam ja?
"Ko sam ja?" To je pitanje koje vjerovatno je mučilo čovječanstvo još od samog početka civilizacije. I uvijek smo izgovarali nepotpune odgovore na to pitanje. Jer smo taj odgovor večinom tražili na pogrešnim mjestima u filozofiji, vjeri, psihologiji i slično. Umjesto što čitav život odgovor tražimo na takvim mjestima, hajde da krenemo od početka. Kada sami sebi postavimo tavo pitanje "Ko sam ja?" odmah treba da zaredamo rafal pitanja poput "Šta je moje istinsko postojanje?" Šta ja želim od svoga života?" "Koji je moj osnovni identitet?" Još uvijek nedobijamo odgvor. Ok, idemo ovako. Kada nas neko upita "Ko si ti?" Mi uvijek pokušavamo da damo razuman odgovor a isto tako iskren i opširan. Pokušavamo da opisujemo sebe u onoj mjeri u kojoj smo sami sebi poznati, krenete od činjenica. Kao npr. "loš ili dobar", "vrijedan ili bezvrijedan","filozofski ili religioznih", "naučnih ili poetičnih" jer te činjenice smo usvojili kao bitne. Umjesto da muku mučimo sa onim što su nam servirali. Zašto npr. ne bih pomisli jednostavno:

"Ja sam jedinstvena osoba, biće obdareno određenim sposobnostima i kvalitetima; ja sam mila, draga, ali ponekad i gruba, ljubazana, ali ponekad i namrgođena; ja sam vesela, a ponekada i tužna; ja sam žena, djevojka, sestra, kćerka; ja uživam u dugim šetnjama i volim životinje; ja sam neobična, a ponekad i obična; ... ” I ubrzo lista postaje prevelika za ovako mali prostor. Shvatimo da nismo ono što žele drugi, šta govore drugi već ono što sami želimo da smo, e pa to sam ja i to je najbolje od mene.



Bitno
Roditelji
Blizanka
Braca
MOJE ŽIVOTINSKO CARSTVO
Graf
Štaf
Traf
Fleki
Silver
Kiki
Lala
I dvije lopuže
pa tek onda svi ostali

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
15835

Powered by Blogger.ba