Najbolje od mene

Zdravo stranče,daj da ti ispričam svoj život...


25.12.2015.

20. Završilo je.

Eto šest godina moga živita je zavšilo, od sada vjerovatno ćete rijeđe ovdje čitati postove veselog karaktera. Odoh i ja u one ustaljene, depresivne i pesimistične bloggove. Stvarno nisam imala namjeru biti ovakva, imala sam dosta planova, ali eto pokvariše se u jednom danu. I mislim da se ovo više ne može nazvati da je najbolje od mene, jer toga više nema.
Ostavio me je, jednom porukom. Ne znam možda sam bila i dosadna djevojka. Od mene nikad nije dobio ništa više od iskrenog zagrljaja i poljupca. Dosadilo mu je, ipak nije on više dječak, njemu treba BOLJA. Našao ju je nadam se da će biti sretan. Nadam se da on može tek tako sve uspomene sa kaputa strest. Ja ne mogu, a iako mogu trebaće mi dosta vremena.
Završilo je preko telefona nikada nisam mogla zamisliti naš kraj, ali eto došao je.
Nemam snage prosto ni da pišem, previše je suza u očima kako bih vidjela šta pišem. Previše..
Vi koji ste i čitali moj blogg, više nećete jer ovdje više nema ništa pametno pročitat. Ovo je od sada samo moj vetil, kojim ću ublažavati svoju bol.
Tek sada razumijem zašto nije došao na maturu, zašto nove godine ne slavimo zajedno, zašto me svi pitaju jesam li sa njim, zašto me nije upoznao sa svojima a ja kada sam predložila da upozna moje nije želio. Tek sada sam HRABRA i priznajem sve.

25.12.2015.

19. Zauvijek MOJ!

Uhvatila sam sebe kako sječem etikete. Počelo je sve da mi smeta, da me žulja, grebe ma jednostavno da mi smeta.
Ubrzo sam shvatila da mi je jedna etiketa previše blizu srca, pa sam je ostavila na pola odsječenu, onako da visi. Pa tako odsječena visi već dva dana.
Da, ovo je jedan od onih dana kada ništa ne valja. A činilo se kao da to ništa i niko neće pokvariti. Činilo se kao da ja neću dozvoliti da mi iko to pokvari. Jednostavno se učinilo da je sve uredu.
Ustvari ja sam željela da je sve uredu, željela sam da bude tako i da djeluje baš tako. Ustvari, željela sam da sve bude uredu, a ustvari ni papir nisam u stanju da ispravim.
Sve vrijeme dok sam šetala po ovog magluštini sa Grafom se smijem na silu, plačem u pogrešno vrijeme i onda se sve to odvija u pogrešnom redosljedu. Pa tako da sad smjeh ide za trenutnim razlogom za suze, jer ne želim da se vidi, da ko osjeti. Ne mogu ih više ni suzdržati smjeh nikako da stigne suze, da ih zamjeni. Što je najgore sve to se odvija u meni.
Kao što to obično biva kad nešto radiš pogrešno, ono drugo što slijedi nikako ne može biti ispravno. Pa tako da sve radim pogrešno i ono što nikada ne bih. Potiskujem sve.
Sinoć sam zaspala sa suzama, sanjala sam ljubav i smjeh, pa sam se opet probudila sa suzama jer sam sebi dozvolila da nešto takvo sanjam, a ne da živim.
Detalje koje ne bih da zaboravim, zapisaću ovdje kao osjećanja. Naučila sam, poslje toliko godina, da stvarno nikada ne zapamtiš sve riječi, ali osećaje uvijek.
A moja osjećanja? Kose se sa sjećanjima i riječima. Žao mi je što nisam jedna od onih jednostavnih.
Mada danas dijlim sve na crno ili bijlo. Farbam crne dane u sivo, tek toliko da ih ne bude previše.
Ovi dani su jedni od onih dana koji će proći. Znam da hoće. Pa želim da sve njegove dobre osobine upijem do granice dok sve ne bude dobro. (A ima ih toliko)
Sve je loše je uvijek prolazilo sa njim, a dobro nikada nije išlo bez njega.
Nikada neću zaboraviti rijči one pjesme, ali ne mogu da čujem od svjetlosti od ove sumorne magle. Probija se polagano kroz guste oblake magle.. Uspjevam da čujem kako mi na uho pjevuši: "Zauvijek tvoj, potpisujem na svaku ludost pristajem,zatvori me i baci ključ,da vise nitko ne moze uč'" Znam da smo mi vezani jedno za drugo odavno, NE DAM jer ti si moj odavno.
U obrnutom krugu su i sva čula pomješana.
Ovi dani su jedni od onih dana za koje znam da će proći i da će me kasnije samo podsjećati koliko sam ustvari ja jaka, koliko smo mi jaki.

Najbolje od mene
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

“Pustite nas da volimo zimu, ipak je ona proljeće genijalnih umova.” – Petro Aretino

Ko sam ja?
"Ko sam ja?" To je pitanje koje vjerovatno je mučilo čovječanstvo još od samog početka civilizacije. I uvijek smo izgovarali nepotpune odgovore na to pitanje. Jer smo taj odgovor večinom tražili na pogrešnim mjestima u filozofiji, vjeri, psihologiji i slično. Umjesto što čitav život odgovor tražimo na takvim mjestima, hajde da krenemo od početka. Kada sami sebi postavimo tavo pitanje "Ko sam ja?" odmah treba da zaredamo rafal pitanja poput "Šta je moje istinsko postojanje?" Šta ja želim od svoga života?" "Koji je moj osnovni identitet?" Još uvijek nedobijamo odgvor. Ok, idemo ovako. Kada nas neko upita "Ko si ti?" Mi uvijek pokušavamo da damo razuman odgovor a isto tako iskren i opširan. Pokušavamo da opisujemo sebe u onoj mjeri u kojoj smo sami sebi poznati, krenete od činjenica. Kao npr. "loš ili dobar", "vrijedan ili bezvrijedan","filozofski ili religioznih", "naučnih ili poetičnih" jer te činjenice smo usvojili kao bitne. Umjesto da muku mučimo sa onim što su nam servirali. Zašto npr. ne bih pomisli jednostavno:

"Ja sam jedinstvena osoba, biće obdareno određenim sposobnostima i kvalitetima; ja sam mila, draga, ali ponekad i gruba, ljubazana, ali ponekad i namrgođena; ja sam vesela, a ponekada i tužna; ja sam žena, djevojka, sestra, kćerka; ja uživam u dugim šetnjama i volim životinje; ja sam neobična, a ponekad i obična; ... ” I ubrzo lista postaje prevelika za ovako mali prostor. Shvatimo da nismo ono što žele drugi, šta govore drugi već ono što sami želimo da smo, e pa to sam ja i to je najbolje od mene.



Bitno
Roditelji
Blizanka
Braca
MOJE ŽIVOTINSKO CARSTVO
Graf
Štaf
Traf
Fleki
Silver
Kiki
Lala
I dvije lopuže
pa tek onda svi ostali

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
16206

Powered by Blogger.ba