Najbolje od mene

Zdravo stranče,daj da ti ispričam svoj život...


30.01.2016.

69. Jutros rano, jako rano počela sam dan sasvim slučajno gledajući ovaj video. Preeeelijepo.



Želim vam ugodan dan ljepotice i ljepotani. :D

28.01.2016.

68. Nekada postanemo baš ono što nikada nismo voljeli.

Već nekoliko dana pokušavam da napišem post, da u njega salijem sve ono što me muči, da u njega salijem svoje osjećanja. Koliko god puta da pokušam ne uspjevam. Moja trenutna osjećanja je ne moguće prenjeti u rijeći. Koliko god željela da njega pamtim po lošem ne uspjevam, sjećam se samo sretnih trenutaka. Iskreno nikada nisam mislila da ja posjedujem ovoliki kapacitet da nekoga volim. Bez obzira što nisam sa njim i što nikada više neću biti moja ljubav iz dana u dan raste, raste izvan područija mog srca. Ne mogu se oduprijeti tome. Nedostaje mi on, nedostajem sama sebi, nedostaju mi prošli dani. Nekada razmišljam o tome da bi možda bilo bolje da ga nisam ni upoznala, ali brzo se prekinem i pomislim Bog mi te je poslao da bih naučila da volim. I sada dok ovo pišem kada se sjetim njega osmjeh mi se razvuče od uha do uha, ali jako brzo zamjene ga suze. Fale mi razgovri o našoj budučnosti. Jer jedino oni su me znali pokrenuti i natjerati da se trgnem, natjerat me da krenem dalje. Bojim se da sam postala jedna od onih ljenih ljudi. O tome sam pisala na početku blogga. Pisala sam o tome koliko ne mogu da shvatim te ljude. A sada, sada sam postala jedna od njih.

PS: AKO KO ZNA NEKA MI KAŽE U KOJOJ SE APOTECI, RADNJI, PRODAVNICI KUPUJE TO VRIJEME KOJE LIJEČI SVE?

26.01.2016.

67. Ne pitaj me noćas ništa pusti me da šutim ja noćas trebam mir...


"..Sve još miriše na nju i dan i jutro sto ce doći. Nakon ove noći, noći bez sna i dvjesto godina, da ih brojim u samoći otkako je otišla.."

25.01.2016.

66. Večeras se družim sa "Neimarov Šegrt" - Elif Šafak

Odlutala sam totalno, nisam više ovdje trenutno se nalazim negdje u Istabulu i pijem turski čaj.. (Naravno i sama znam da je to u mislima, ne brinite još uvijek sam normalna.)
Divan je osjećaj kada od knjige očekuješ mnogo, a dobiješ puno puno više.
Pokušavam da zaboravim gdje sam, a uz ovu knjigu to i uspjevam. Neću pisati večeras kako se osjećam, bolje je tako bar večeras.

Fali mi moje Sarajevo, večeras ću definitivno uz nju da zaspim.
https://youtu.be/vUAkLmqwcz8

Laku noć vam želim ljepotice i ljepotani. :D

24.01.2016.

65. Nešto je umrlo u meni, osjećam okus krvi.

U posljednje vrijeme često mi misli lutaju u prošlost, pokušavam da nađem razlog, pokušavam da nađem taj početak kraja, gdje je? Gdje je sve počelo da se ruši?! Preturam po glavi, ne nalazim taj početak, razlog.. Kada vidim da ne ide, pokušavam da usmjerim misli u drugom pravcu, prema budućnosti, ali baš to nikako ne ide. Dobro shvatam ja da je prošlost prošlost i da to nikako ne mogu da promjenim, a sve teže i teže podnosim. Kako dani odmiču sve je teže i teže. Mama mi prenosi kako stalno zove kući i pita gdje sam ja. Rekla sam joj da kaže da sam kod stare majke. Ne želim više da se vračam njemu, a to toliko boli. Meni je iskrenost sve. A on nije iskren, nije iskren i neće da prizna. Jednom sam mu rekla: "Ako uhvatim laž koju još poričeš, ja ću se okrenuti i otići." I opet nisam tako uradila, ostala sam tu. Dok se moje oči nisu uvjerile, dok se moje srce nije razločaralo. Moja mladost, moji školski dani su prošli uz njega, žalim vremena provedenog sa njim, žalim za onim što smo imali, jer rekli smo jedno drugom da nikada neće proći, a prošlo je kod njega. Sjećam se njegovog prvog radnog dana i njegovih rijeći : "Uvijek ću ti sve govoriti, ovo što ja i ti imamo niko nam ne može oduzeti. Volim te." Previše je to bilo za njega, a i meni je značilo isto toliko. I mislim da je tu sve počelo da se lomi.. Da, da jeste.

Sada kada preležim skoro cijeli dan, imam dovoljno vremena za sve. Za sve detalje, sitnice, mislim da sam ubila to što smo mi imali, osječam gorčinu krvi u ustima, nadam se da sam ubila našu ljubav. Mislim da jesam. Ako nisam, onda je nešto drugo umrlo u meni..

23.01.2016.

64. Fali mi Graf, fale mi moje mezimice i moje lopuže.

Ama, fali mi moje Sarajevo, fali mi sve ono što je naše. I mislim da će me to nedostajanje baš pokrenuti da aBd opet sve dođe na svoje. Ovoga puta kratko, želim vam ugodnu noć.
Laku noć.

21.01.2016.

63. Danas, pogled u ogledalo.

Gledam se u ogledalo poprilično dugo, posmatram. Posmatram svoje oči u njima vidim strah. Upala sam u rutinu od koje sam uvijek bježala. Od koje sam se uvijek trgala, od rutine koju nikada nikome nisam poželjela, pa tako ni sebi. Od nikud' u meni se stvara napetost i ne znam zašto sam ljuta. Mama me osuđuje, braća me osuđuju, tata me oduđuje. Ali u njihovim očima ne vidim strah vidim ljutnju, vidim želju, vidim nadu za bolje. I tako sve te pritiske koje moram nositi na svojim leđima, na svojim mladim leđima dođem ovdje i sve ih podjelim sa vama.

Opet taj pogled u ogldalo. Gledam u taj kaos mene, gledam ali više ništa ne osjećam. Pokušam da izvježbam osmjeh kada dođu da djeluje kako treba. I smjem se ja, ali osmjeh je više nakaza nego što je stvaran, iskren... radostan. Pitam svoj odraz u ogledaju: "Kuda ideš? Kojim putem uopće koraćaš?" Sanjam, da sam slobodna, da se oslobodim ovoga, sanjam iako znam da sam zarobljena. Znam! Drugi ne znaju! A ja? Ja se idalje smijem svome nakaznom osmjehu. Pretvaram se kako sam važna sebi i drugima. Ali znam ako nastavim ovako, završit ću kao nakaza. Jer sam vidjela istinu, a nisam je nikome rekla. Jer sam vidjela sve, a šutjela sam. Zbog toga sve zapišem ovdje, pričam vama svoju priču. Hoću da se smijem kao da imam krila, koja nikada nisam imala.

20.01.2016.

62. Svitanje..

Jutros gledam svitanje.. Razmišljam o vremenu i o onome što nosi. Svitanje je i na samim vratima vremena. Ali isto tako svitanje je i na vratima duše, svitanje je i u srcu, sviće u svim dimenzijama i u ljudskim umovima. Ja to zovem zovom unutarnjeg sunca koje me svjetlošću svojom poziva da poslušam otkucaje svog unutrašnjeg sata. Pokušavam sve vrijeme da prođem kroz ta tajnovita vrata i u javi i u snu. Ne uspjevam, koliko god se trudila, koliko god truda i snage uložila. Uzalud. U snu često čujem njen glas, glas svoje sestre, kako me trza i podsjeća na obečanje koje sam joj dala, da ću živjeti život i za nju i za sebe. Ona se u snu pojavljuje kao dobra vila, baš kao u pričama za djecu. Sinoć duboko u snu nalazila sam se u nekom mračnom prostoru bez prozora, bez trunke svježeg vazduha. Od jednom pojavljuje se ona obasjana nekom svjetlošću koja pokušava da mi pokaže put.. Nosila je haljinu bijelu, koja je satkana od tkanine koja svjetli toliko jako da bi osvjetljava najtamnije prostore. A tek njena kosa, kao svila još uz to valovita... U kosi je imala neki cvijet, ali dijamanti, na njegovim laticama otkucava vrijeme. Ali taj miris od tog cvjeta širi se zemljom pa čak i ostalim dimenzijama...

19.01.2016.

61. Prvi put iskreno, bez trunke laži, ja poluglasno, sto mogu tiše istinu rekoh, da je ne volim da kraj nje nisam srečan više..

19.01.2016.

60. Dobro veče dragi moji.

Dan kao dan je protekao jako mirno i jako sporo.
Kod mene danas dan jako sporo protiče. Danas sam završila druženje sa "40 pravila ljubavi". Sutra prelazim na drugu knjigu. Graf i mačke mi fale, užasno. Činjenica da ne mogu hodati dodatno otežava stvar. Inače kao mala dvije godine nisam mogla na noge, tačnije kada sam imala pet godina pa sve do sedme. Zbog loše cirkulacije. To se do sada nikada nije vračalo. Eto sada jeste, vodene kozice su još jedna otežavajuča okolnost. Ali eto kažu ono što te ne ubije, ojača te.
Uglavnom još jedan kraj dana i novi sutrašnji poćetak je pred nama. Provedite ugodnu noć.
Laku noć. :)

Ako možete pošaljite mi jedan ovakav paket. :D

18.01.2016.

59. Živa sam.

Željela bih da zahvalim svima koji se brinu i obraćaju mi se putem kometara ili PP. Oprostie ali nisam u mogučnosti odgovoriti odmah. Moram priznati nisam očekivala 38 poruka, nisam mislila da je ikome stalo do ovoga što ja pišem o sebi, mislila sam da je to samo moja bitka. Hvala na podršci niste ni svjesni koliko mi to znači. Vaše rijeći mi puno znače, i daju mi snagu.
Stigla sam živa, ne baš i najboljeg zdravlja. Ali opet stigla sam na vrijeme, bar tako kažu. Imaju plan da me drže ovdje dok to ne poprave, kažu da nisam među najgorim slučajevima. Ovih dana imaju u planu da mi rade razne analize. Doktor mi je ukratko objasnio kako to ide. Stvar bi bila puno lakša da ja pored ovog poremečaja u iskrani nisam dobila i vodene kozice. Da, dobro ste čuli. Nisam ih prije prebolovala i eto došlo je i to vrijeme. Nalazim se u Zagrebu. Moje posjete u ovaj grad su uvijek bile rekreativne prirode. Čim sam došla u bolnicu prvo su me izmjerili - visina: 167 cm; težina 43,8 kg (ne znam ni sama kako, jer sedmicu prije sam se vagala imala sam 47 kg) To je opet bila neka vrsta šoka jer nisam očekivala, bila sam uvjerena da sam popravila kilažu i da stvari idu na bolje. Iz razloga što sam dobila vodene kozice, sama sam u sobi. Mogu vam reći da mi ova samoća i prija. Dan, kao dan bio je jako težak. Dobra vjest je ta da može gore, da nije najgore. Ali ipak bole me zglobovi i noge, jako brzo se umaram. Moram se pomiriti sa činjenicom da je u pitanju Anoreksija - koja hvala Bogu nije baš daleko dogurala. Pomirila sam se, sada samo želim da popijem toplu čokoladu ili da pojedem porciju fileta, a da to isto moj organizam primi onako kako treba.

Wi-fi, imam, ali nemam baš i snagu da provodim vrijeme za laptop kako bih pisala. Trenutno se družim sa knjigom : “40 pravila ljubavi“. Vas čitam preko tableta redovno, svaki vaš sretni dan je i moj. A i tužni ne brinite.

Molim vas ljepotice moje volite sebe, čuvajte se i pazite. Svaki dan obradujte sebe bar jednom sitnicom. Nikad ne dozvolite da dođe do toga da same sebi niste dovoljne i da same za sebe nešto ne možete učiniti.
Ljepotani i vi se čuvajte jer bolest ne bira dal' ste „slabijeg ili jačeg“ spola to nije bitno, bitno je da se čuvate i onda kada mislite da ste najači.
Budite mi sretni, do skorog pisanja.
Laku noć. :D

18.01.2016.

58. Sutra putujem

Nadam se najboljem, ukoliko budem imala snage i wi fi pisat ću, da olakšam dušu. A ako se ne javim i ako se ne pojavim. Barem ću biti sretna da je sve ostalo u kukama slova. Idem osvojiti bitku života.
Laku noć ljepotice moje (naravno želim i ljepotanima sve najbolje), nikada ne dozvolite da vaša duša zaplače budite mi stalno nasmijane i vedre. Svaki dan neka vam bude jedan od onih koji će ostati urezan u srcu po najljepšem sjećanju.

"Barem sam voljela, ma barem sam probala, živim bez žaljenja, umirem slobodna." - Elemental

Jesil' bolan?
Jesil' bolan?


17.01.2016.

57. Jesam vam pričala koliko volim Zimu?

Ne, nisam. Volim zimu jer me podsjeća na čistoću. Baš zbog toga zašto je toliko bijela nekako djeluje nevino, a zna da ujeda. Volim je jer me uvijek sama pomisao na nju podsjeća na svježinu. Volim dok koračam snijegom, čujem da škripi pod nogama. Volim kad mi se zamagle prozori parom pa mogu da crtam po njima... Volim i kada se prozori na autu smrznu, pa vidim one prelijepe figurice na njima. Volim i velike pahuljice dok lapršaju dok padaju i plešu kao najljepše balerine. Ovoga puta zimsku idilu posmatram sa prozora, punim baterije pogledom koji mi hrani dušu, sutra kada krenem na put znam da ću biti spremna da pobijedim sve!
Uživajte dok možete, cijenite svaki trenutak u svome životu. Ne dozvolite da bude prekasno.
Ugodan dan ljepotice moje i ljepotani. :D

<3
<3


16.01.2016.

56. Iskoristi dan, najbolje što umiješ.

Svi planovi, datumi, obavezni rokovi zbog kojih se ne spava, navijeni satovi i bezuspješna odlaganja, šolja čaja u ruci i lažan osmjeh na licu, samo da se pregura i ovaj dan. Propuštena šansa, koja je mogla biti data nekome. Tek sada vidim koliko sam ostavljala dio sebe kuda god da sam kročila. Nisam žalila, a trebala sam.
Sada kada imam dosta vremena želim ga iskoristiti tako da zaboravim sve ono zbog čega se raspadam, uzela sam da čitam knjigu (Milan Kundera-Nepodnošljiva lakoća postojanja). Odavno je tu na polici, ali eto ne znam ni ja zašto, ali sam uvijek izbjegavala da je uzmem. Danas jesam. Negdje duboko u sebi sam znala da je možda neću shvatiti, pa ju je moj mozak jednostavno prekrižio svaki put kada bi je ugledao. Sad za sada uspjeva da mi okupira misli. Zadovoljna sam.

15.01.2016.

55. Po noći sam već mogla osjetiti kakav će dan biti.

Noć sam provela budna, sa jakim mučninama i bolovima u kostima. Imala sam osjećaj da neću dočekati jutro. Iskreno da vam kažem i preželjkivala sam isto. Cijeli dan sam u krevetu, ne mogu da stanem na noge, klecaju. Mama je bila uz mene svu noć, jutros sam je jedva umolila i ubijedila da ode leći da spava i odmori. Ovo gubljenje težine je kao gubljenje života, to je kao da sam izvršila samoubistvo. Ne znam da li je kasno, iskreno se nadam da nije jer još uvijek ne izgledam toliko loše, ali opet u poređenju sa starim slikama, jako loše. Oprostite što pišem negativno, moram. Moram to negdje izbaciti. Gledam stare slike, pa svoj odraz u ogledalu, gdje sam nestala? Moram ispraviti svoju grešku, moram.

14.01.2016.

54. Laž.

Naizgled mala laž, ali to nije jedna već njih stotinu, dakle to nije mala laž to je skoro 7 godina laži. Ne, nije on kriv, ja sam kriva. Ja sam kriva jer sam slijepa, pored zdravih očiju. Ja sam ta koja je gledala u pod kuda god da sam koračala, sklanjala svoj pogled. Ukoliko mi neko uputi koju rijeć, spuštala glavu. Ja sam ta koja nisam vidjela na vrijeme. Ja sam ta koja je postala nevidljiva. Greška je u meni. I tu grešku ću popraviti. Laku noć.

13.01.2016.

53. Dosta je.

Teško je dok ne odlučiš, do tada sve prepreke izgledau neprelazne. Sve ono što nam predstavlja teškoću, teško je. Ja najbolje znam koliko, ali neću više da čekam da pređemo zajedno prepreke, ne mogu jer više nemam snage niti volje.

Meni je jednostavno postalo muka od mlakih ljudi, od mlakih ljubavi, mlakog nedostajanja. Ma do srži i na kraju opet ništa. Ako neću biti tu uvijek, ako nećeš biti tu uvijek. Onda je bolje nikako. Ili ću te grliti jako ili te neću grliti nikako. To govori dosta o meni! I vjerujte da je tako najbolje, boriću se za sebe odustajem od ljudi, odustajem od nas ovoga puta definitivno nema više nazad.

Ova prašina se predugo gomilala, vrijeme je da očistim jer prlja mi dušu.
Laku noć, ljepototice i ljepotani, osmjeh na lice jer ako vama nije stalo do vas sami, neće nikome drugom vjerujte.
"A gospođa Ruža je radila goblen i subotom igrala tač. Od muža joj ostalo par žutih slika, oficirska kapa i mač." - Balašević

13.01.2016.

52. Vraća mi se okus kao poslije bolesti, strah me kad se sjetim..

12.01.2016.

51. Laku noć

Pa ti draga od mene pravi greške, smij se do suza i plači u tišini. Budi glupa kada pamet vidi i nikada ne gledaj kada boli. Svoju ljubav neću više da dijelim ni sa kim, ali sam zaboravila da sebični ne znaju da vole. Ipak hoću. Razmišljam da li postoji neko ko hoda isto kao ja, misli kao ja i bez gledanja umje da prati moj put. Da li postoji neko ko se neće pobuniti jer sam rekla ”moj put”. Postoji li osoba ona koja zna da je nebitno da li je put njegov ili moj, jer mi u stvari imamo jedan put. Da li sam ja sve vrijeme išla pogrešnim putem sa pogrešnom osobom?
Želim da vjerujem da nisam. Ja u ovom trenutku nemam snage za hodanje tim istim putem, ali ne mogu da zaboravim da taj put postoji i dalje. On sija i postojaniji je od običnog puta i bliže je srcu. Nekada mi se učini da je cijlo srce. A srce se nikada ne umara od hoda i ne bira sa kim će ići u paru. Njega ne zanima da li će se poslje ustanoviti da griješi, srce živi za trenutak. Srce umije da preživi ono što ne možeš ni da pretpostaviš. Ono što ti sam ne možeš da preživiš.

Laku noć dragi moji i čuvajte svoje srce.

12.01.2016.

50. Dobar dan ljepotice.

Dobar dan ljepotice i ljepotani. :D
Kod mene evo Sunce u sred Januara. (Severina u onoj svojoj pjesmi to nije predvidjela :O :P) Ako ste pomislili da ne osjećam onu bol. Osjećam i dalje samo se skrila negdje duboko. Popravila sam kilažu imam 47 kg. Sama pomisao na to mi je znatno pomogla da i ovaj dan osmjeh krasi moje lice.

Čudan osjećaj u trbuhu, al' nemoj mi ga kvarit' i danas mi je uspjelo zaljubit' se u male stvari. - Elemental
Čudan osjećaj u trbuhu, al' nemoj mi ga kvarit' i danas mi je uspjelo zaljubit' se u male stvari. - Elemental


11.01.2016.

49. Laku noć


"Voljelo se dvoje mladih..."

11.01.2016.

48. Nećeš se pomjeriti odatle dok ne naučiš da voliš sebe takvu kakva danas jesi.

Kako učiniti stvari trajnima? Uhvati se svim srcem za ruku koja ti se pruža. Kako izgubiti osjećaj prolaznosti? Nemoj nikada zaboraviti da si nekome bio neko, makar na jedan dan, jedan dan, nečiji cijeli dan. Bio si nečiji i dijlovalo je beskonačno. Kada stvari postanu toliko loše, pretvaram se u optimistu.

Polovično :D
Polovično :D


10.01.2016.

47. Laku noć dragi moji.


"Svim majkama bih izbrisao bore,učinio da očevi ih vole. Davnu ljubav da im vrate i da mirno žive svoje sate,da sam ja netko.."

10.01.2016.

46. Dobar dan ljepotice.

I dalje poštujem savjet što sam dobila od jedne od najdražih bloggerica. Dakle, i dalje sama sebi upućujem koplimente. Jutros dok sam prala zube, presvlačila pidžamu, oblačila odjeću, opet sam sama sebi izvukla osmjeh u onu iskrivljenu liniju na krajevima.

Imam jedan problem dok čitam bloggove, ne podnosim neke greške koje smatram da se ne bismo trebali praviti jer spadaju u one osnovne stavke obrazovanja. A kad smo već odlučili da pišemo blogg, trebamo znati te osnovne stvari.

Krenimo od toga da:
1. Negacija uz glagole piše se odvojeno – “ne znam”, “ne želim”, “ne mogu”. Izuzetak su negacije “nisam”, “neću”, “nemoj” i “nemam”. ZAPAMTITE TO!
2. Rječica “li” se obavezno odvaja – “da li”, “je li”, izuzev u skraćenom obliku kada glasi – “dal’”, “jel’”. Lakše ćete možda zapamtiti ukoliko vam kažem da kada napišete “jeli” onda to neizostavno znači da ste jeli na primjer grah i nikako ne može da označava rječicu…
3. Negacija se uz glagole piše odvojeno, ali uz imenice obavezno “ide” sastavljeno – “nesreća” ili recimo “nezadovoljstvo”.
4. Sinonim riječi “nedostajati” glasi “faliti”, a ne “hvaliti”, i ovo pravilo nema nikakve veze s time što je ispravno reći “hvala”, a često imamo prilike da čujemo – “fala”.
5. Pomoćni glagol “biti” najčešće se pogrešno koristi u prvom licu množine. Dakle, ne kaže se “Mi bi otišli tamo”, već “Mi bismo otišli tamo”. Dakle, ja BIH, ti BI , on/ona/ono BI, mi BISMO, vi BISTE, oni BI! PROSTO!
6. Možda nekima na prvi pogled djeluje nelogično, tek bilo bi dobro da se zapamti da se superlativi pridjeva “dobar”, “jak” i “slab” ne pišu “naj bolji”, “naj jači” i “naj slabiji”, već sastavljeno – “najbolji”, “najjači”, “najslabiji”.
Ne želim da pametujem, ali eto te neke stvari svi mi trebamo da znamo, kada ovo pišem mislim na sve bloggere uključujući i sebe.
Želim vam ugodan dan! :D

Ako sam vas gnjavila sa postom, znajte da niste jedini, ima još jedna žrtva! :D :P
Ako sam vas gnjavila sa postom, znajte da niste jedini, ima još jedna žrtva! :D :P


09.01.2016.

45. Laku noć



"Ti samo budi srcu trag , još će mi neko biti drag, još ću sa nekim naći sreću. Nikad te više voleti neću."

09.01.2016.

44. Potaknuta današnjim danom.

Vi vjerovatno ne znate ništa o Januaru, a kada to kažem mislim da ne znate šta on meni znaći. Čim ne znate ništa o Januaru, dakle ne znate ništa ni o meni. A kako ćete i znati?!

Januar ima tu jednu pjesmu, koja spaja. Koja je spojila nas još daaavno. Januar sam po sebi ne traži puno, ne zahtjeva drastične promjene. Malo mene ima u svakom Januaru. Sada u svakom Januarskom danu ima po jedan moj potpis peticije na pravo na zaborav i sreću.Zaboravila sam koliko brzo može da prođe ono površno. A ono potkožno se ne dira, ne čačka, ne gleda i ostavlja da samo od sebe prođe, iako je u koži u krvi, u mislima. Zbog toga ja otvaram rane i kopam po duši. Ja sam mazohista kada je riječ o sjećanjima. Potrebno mi je jako malo da se razočaram i da ponovo nekome vjerujem ovih dana. Januar je takav, namjerno prevrtljiv. On zna koliko mi malo trba da posustanem. U Januar stavljam dijelić svog srca, stavit ću svaki put po djelić, da te sačeka. Ja sam na milion mjesta u jednom danu. Moje misli trče za mnom, a srce čeka kod nekog daleko. I dalje se pripremam da budem zaista sretna!

09.01.2016.

43. Jutros.

Eh sad, krenut ću od jutra, naravno ona rutina jutarnja šetnja sa Grafom, ali za ne povjerovati ovog puta promjenila sam rutu. Inače idem putem gdje nema puno ljudi, poput Betanije, ili gore prema Skakavcu (Nije bitno kojim putem Nahorevo ili Poljine ). Jer u jutarnjim satima na tim relacijama nikada nema gužve, a i napravim onda veću kilometražu. I hajde reko i Grafu je dosadno stalno da idemo istim putem, hajde idem i ja kao fina raja na Vilsonovo.

Na putu do Vilsa srela sam dosta kolega sa faksa, ali hajde to je ono što kažu: "zdravo za zdravo" ili ono radi reda "šta ima?'". Ali od svih ljudi nikada nisam ni pomislila da ću naići na osobu iz osnovne škole. Naravno ja sam već uveliko zadihana i umorna jer sam dosta prije Vilsa hodala, a i ne znam koji nam je to krug bio, jer Graf dok ne zaobilježi svaki kutak neće lako napustiti mjesto. I uglavnom čujem je iza sebe kako me neko zove: "odmeeene, odmeeene" (da ne pišem svoje ime), okrenem se ja kad ni manje ni više Amir, moj drug iz klupe, nikada se nismo posebno voljeli, ali eto nekako nismo ni mogli jedno bez drugog. Ja sam bila predsjednik razreda, a on zamjenik. I naravno on to nikada nije podržavao jer je on smatrao da on to treba da bude. Ma znate ono dječije. I tako priča on o sebi kaže druga godina medicine, planira da bude neurolog, kaže i da se ženi za tri mjeseca.

I tako, ja gledam i ne vjerujem da je toliko vremena prošlo jer još uvijek se smatram mladom, a gle ljudi već žele da osnuju porodicu, imaju planove, ama jure kroz život. Ja idalje na istom mjestu, završena prva godina prava, druga me čeka stidljivo. I tako ja razmišljam o sebi, on priča o sebi. Čujem ja njega svaku riječ ali na svaku njegovu rečenicu ja imam već u glavi: " A gle mene?! :/" I hajde kaže on mogli bi ove sedmice na kafu, reko pa hajde vidjet ću, pa ti javim. Kaže on : "Daj mi svoj broj, neću da ne izađemo, baš bi volio da protabirimo koju normalno." I tako dade mu ja broj iako znam da se nećemo vidjeti i da je to eto tako pitao. I tako krenem ja svojim putem on svojim. Graf kao da me pita pa hoću ići na tu kafu, gleda me onim svojim slatkim kako ja volim da kažem buljavim očima.

Sad dok pijem svoj crni čaj razmišljam, pa ja i ne pijem kafu. Tješim se. A iskreno da vam kažem nekako se potajno nadam da će zvat, baš me zanima ta njegova priča života. Od kud da je Amir postao onako muževan i hrabar, a nisam ni spomenula miris, dobro je pa sam ostala na nogama, bio je baš po mome ukusu. Možda bi mu i rekla da smo se u djetinstvu bolje slagali. I moram spomenuti njegovo lice, imao je poprilićno jaku bradu za svoje godine, onu baš kao nacrtanu. A na to sam slaba.
Ovo postaje smješno što ja pišem, mislim da je radoznalost u pitanju.
Ajde dosta je, ugodan dan vam želim.
I moram pomenuti da sam mu u prvom razredu osnovne obećala da ću ići sa njim na malu maturu i tako je i bilo.

08.01.2016.

42. Umišljenost.

Mislim da vam do sad sada nisam pričala o tim ljudima, ne volim ih, grubo je reći da ih mrzim jer ja prema njima ne gajim ama baš nikakve emocije. Ja iskreno ne znam kako biti umišljena, niti sam ikada željela biti. Nikada za priču nisam bila teško pristupačna, progovorit ću sa bilo kime, pa makar taj neko drugi nemao ni jedan razred osnovne škole završen, jer eto prosto smatram da od svakog čovjeka se može nešto naučiti. E sad, u zadnje vrijeme susrećem ljude koji nisi pametni a umisljeni su. O umišljenim ljudima samo zato što su lijepi neću ni da kometarišem. Često znam čuti kometare tipa: "Gledaj, kako je ova/ovaj obučen ? (odjeven); Gledaj ovog kako je ružan, a ima zgodnu curu?! (ili obratno) " E kad čujem bilo šza sličnog karaktera, udaljim se sa lica mjesta. (Danas nije bilo šanse da se udaljim od tih negativnih ljudi, ali opet sam sretna :D)

I eto baš danas kad je sve bilo super morala je doći mamina prijateljica, koja je toliko umišljena da je to nevjerovatno, neću vam ni pričati koliko je njen sin umišljen. On je toliko umišljen da bi rado da ne priča s mnom, ali ne može si pomoći pa mora. Ali uvijek je to sa neke visine koja meni užasno ide na živce. Poslje duuugih četri sata sjedenja su digli svoje stražnjice i otšetali iz naše kuće. Uh, koje olakšanje.

Ovo trenutno slušam, volim ovog čovjeka. :D



"Ja nijesam kao svak, ja ne sanjam kadilak. Smuci mi se na to sve,uzmem, citam novine. "

Još više volim njegovu pjesmu "Od druga do druga", ali o tome neki drugi put. A i ova mi nekako sad odgovara.. :D

08.01.2016.

41. Dobro jutro ljepotice. :D

Sinoć prije nego što ću ugasit laptop prvo sam uradila ono što mi je jedna bloggerka savjetovala. Meni je to izgledalo i idalje izgleda kao jako dobar savjet. Tako da sam uradila slijedeće stvari.

Napisala sam sebi cedulice.. Sa slijedećim sadržajem: Ceduljicu sa: DOBRO JUTRO LJEPOTICE, zaljepila sam je na unutrašnjost ormara. Napisala sam još jednu ceduljicu sa: LAKU NOĆ LJEPOTICE, koju sam zaljepila unutar police gdje mi stoji pidžama. U mome kupatilo također na ogledalu piše na ceduljici: ĆAO LJEPOTICE. (to sam napisala samo u svome kupatilu previše bi bilo da sam pisala u drugom..) Bojanku nisam kupila, ali sam odlučila sama sebi da je napravim. (jer volim da crtam/slikam) U potrazi sam za plastelinom.
(neću da je spomnjem ko je ona, ako bude željela da se zna da je ona, sama će to reći)
Uglavnom dan u kojem sama sebi govorim: Dobro jutro ljepotice je počeo jako dobro. Moram priznati da sam se sama sebi nasmijala na trenutak. Mislim da ga je to i učinilo tako posebnim. Sada dok ovo pišem pijem crni čaj sa mlijekom, moram vam reći da nikad nije bio ovoliko ukusan.

Spava ko zaklan.... :D
Spava ko zaklan.... :D


07.01.2016.

40. Moram dodati. GLAVO LUDA!

Ovo je definitivno bilo najgore od mene. Neće se ponoviti. :D

07.01.2016.

39. Laku noć

Želim vam ugodnu noć uz pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=_ntu4Q7sffg

I moram dodati stvarno nekad ne razmišljam!

07.01.2016.

38. Volim zimu.

Poslje duže vremena izvela sam Grafa u šetnju, napunila baterije i eto kofol sam kao bolje... Ne znam nekako imam osjećaj sam na milion mjesta u jednom danu, moje misli trče za mnom, a srce čeka kod nekog dalekog. Mislim da ćemo se pronaći već u Februaru... Moj život je pomalo Januar, volim zimu. I dalje se pripremam da budem zaista sretna. Januar i ovi zimski "vragovi" mi pomažu.

07.01.2016.

37. Još postoje istine koje vole boljeti.

06.01.2016.

36. Besplatni osjećaji.

Ne znam kako se polovično žive dani. Ne znam kako se desi da život, iako je sačinjen od sretnih slika, opet nekako djeluje tužno jer samo jedna fali za saznanje tog osjećaja. Tačno se zeznem, i zeznu me, a sve ukazuje na to da stvarno nismo, na kraju, uradili ništa. Voljela bih da sam drugačija, tako bi mi svijet izgledao jednostavniji. Voljela bih da mi ne fali ta jedna jedina slika, na vrhu za sreću. Voljela bih.
Žao mi je što je moj život postao izložba osjećaja sa besplatnim ulazom. Ovdje sam prije svega naišla na ljude koji su voljni pokloniti riječi, bez trunke pokvarenosti. Svako od njih bi na svoj način spriječio po koju ranu na mom srcu. Iz pogrešnog ugla slika ponekad dijeluje potpuno drugačije onima koji nikada nisu naučili da stvarno gledaju. Zato pokušavam da sakrijem jednu ranu na srcu koja mi se čini nekako samo moja, a previše sam mala naspram nje… To vam je kao efekat udaljenog zuma. Iz tuđih očiju dijeluje manje, dok moje oko vidi samo jednu stvar.

"... onda odjednom raspored mladeza na njenim ledjima kao tajna mapa pokazao mi je u koju zvezdu treba da se zagledam"- Balašević


05.01.2016.

35. Danas sam gledala film "Six Years!"

Dosta, dosta sličnosti.

Laku noć ljudi!

04.01.2016.

34. I necu patiti jer me moras voljeti Bogovi su dali isti bol za oboje..


O Jesenjinu nikad necu pjevati, jer je ludi pjesnik zivot dao bludnoj svetici...

04.01.2016.

33. Dobar dan, dobar dan, dobrar dan.

Par stvari sam uspjela da prenesem na ovoj svoj bijeli prostor koji ide na blog. A isto tako par stvari sam željela da prenesem, a nisam uspjela. Trenutno mi je previše stvari na umu. Jedinostavno sam se počela i da gubim, mislim znam ja šta trebam, ali u toj silnoj želji zatvorim oči i prespavam dan. Tako prođe još jedan dan bez uzimanja vitamina i bez jela. Sada se trudim jedino šta znam da radim u takvim trenutcima, a to je da radim bilo šta što će mi pomoći da svoje tijelo vratim u žive. Voljela bih dok jedem da mi neko priča bilo šta samo da ne razmišljam o tome da jedem. Muka mi je od same pomisli na hranu, jer znam da ću opet da se mučim. I tako dok gutam zalogaje ražovog kruha, pokušavam da razmišljam o svakakvim glupostima. Samo da ne razmišljam o onome što trenutno radim. Zatrovana sam mislima. Lošim, dobrim, pokušajima od misli. A i ja sam negdje usput postala pokušaj. Imam užasnu potrebu da sve konce držim u svojim rukama, jer znam da zbog toga što to prije nisam radila sam se dovela u ovako stanje. Životinje mijenjaju dlaku kada prođe zima. A ljudi? I ljudi su životinje. Samo one koje svoju dlaku mijenjaju po potrebi. Pa tako i ja sada pokušavam da sa sebe skinem taj nevidljivi teret koji me jede. Skidam ga polako, ne dodirujući ga. Plešem, imam snage! Biću bolje. Jer ja želim da svaki slijedeći dan bude dobar.
Dobar dan, dobar dan, dobar dan, kraj sedmice.
Dobar dan, dobar dan, dobar dan, kraj mjeseca.
Dobar dan, dobar dan, dobar dan, kraj…? Nema kraja. NIKAD!
Želim da tako bude, a i kad bude loših dana lijepši je osjećaj kad znam da sam se nadala dobrom.

03.01.2016.

32. Dilema, raskrsnica, odluka.

Dilema.
Raskrsnica?
Čudna je definicija raskrsnice. Jedna od definicija je: ’’Raskrsnica je površina na kojoj se ukrštavaju ili spajaju dva ili više puta koja nastaje ukrštavanjem, odnosno spajanjem puteva.’’

Ja sam, evo, na raskrsnici. Životnih puteva, doduše. Mada stvarno tvrdim da bi mi bilo lakše da je asfalt u pitanju. Bilo bi mi lakše i da je u pitanju izbor srednje škole ili fakulteta jer tada bih već znala i bila sigurna u sebe. Da je opet neka druga malo manje bitnija stvar, opet bih bilo lakše. Išla bih ljevo, možda desno i kada bih vidjela da je to pogrešan put, vratila bih se nazad, pa sve ispočetka. Drugi pokušaj, možda i treći. Tu dolazi do začkoljice. Život ne daje te opcije. Povratak unazad ne postoji, a sličnosti ima i previše kod mene. Rijetko identičnih puteva, ali i dalje nikako da neki nestanu.
Obrisati njega i još par ljudi, a dodati njih dosta?! Pitam se da li je to pravi izbor, šta ako odustanem od onoga pravog, a odlučim se za pogrešno? ŠTA? Trudim se da mislim da ga trebam odbaciti kao što je on navodno greškom odbacio mene, ali uvijek to "odbacivanje" prebacim u neki drugi kutak svog mozga, možda i srca.No, evo, po ko zna koji put, obećavam sama sebi neke stvari. Novogodišnje odluke možda. Vidjet ću se sa njim. Obečala sam mu, ali ne dok ne popravim kilažu jer imam 45,5 Kg na visinu od 167 cm. Vidjet ćemo se tek u Februaru, tačno na moj rođendan 14.02.2016.g. aBd, do tada se nadam da ću popraviti svoje zdravstveno stanje. On će mi se uvijek javljati u isto vrijeme tj. u 23:00 h, moram priznati da je meni jako drago što ću ipak sa njim pričati i vidjet se aBd. Ohrabljuje me činjenica da je došao da me vidi iako nije znao koliko sam loše, dakle došao je čisto iz potrebe da me vidi i zagrli. Potrudiću se. Od sada sam sebi na prvome mjestu, izvući ću se iz ovoga u šta sam upala svojom krivicom!!! Jesam to sam već rekla jednom? Ponavljam se, dođavola. Tako vam je to. Valjda jer hoću da uradim nešto za šta nemam snage, ali želim, a ne mogu i ne znam kako?

Ovoga puta skrećem desno. Ljevo je oduvijek bilo moj prvobitni izbor. Nova godina, nove stvari. Ne novi život. Stari, sa dodacima nečeg boljeg. Pa zato sada radim ono što ne bih inače. Možda popravim sebe u vašim očima, znam da sam ispala kukavica! Ili popravim sebe u svojim očima? Možda mi je to potrebnije trenutno. Iz ličnog iskustva znam da kada pročitaš knjigu više puta i svaki put se sve više zaljubljuješ u nju, to znači da je knjiga dobra. Trebalo bi da nastaviš da je čitaš, iznova i iznova.A ja znam koliko je on nesebično volio i voli (zbog toga mi je i bilo teško priznati sebi da se to desilo), znam da je on moja prva ljubav i prava, znam da me ne bih lagao, ne bih se kleo. Želim da vjerujem da vrijedi pružiti mu još jednu šanu i ne želim da se razočaram ovoga puta, a ako se desi to budite uvjereni da sam sada puno JAČA!

Na samome kraju želim da se zahvalim prvenstverno Carlolini koja je bila tu za mene i nesebično poklanjala mi svoje vrijeme i živce . Hvala ti, nikada ama baš nikada jedan hajmo reci stranac nije učinio ništa slično za mene, hvala ti zašto svaki dan mi nacrtaš osmjeh na lice bilo to PP ili tvojim pozitivnim postom, jednostavno mi ponestaje riječi koliko si ti učinila za mene. Ti si ono svijetlo u mraku!

Moram pomeniti i ostale bloggere,koji su pored kometara pružili riječi podrške u PP i onima koji su to učinili samim kometarom: ne kontam te ba (koji je svojim skromnim: "kako si frende?" svaki put uljepšao dan), paprini (koji mi je dao sliku iz muškog ugla, koja itekako je imala smisla), novi megawolf, SilentS, redchemistry ,oslobodi-me, Tvornicar, srecaa, boemica, el maida, upecatljiva (Lo7), dobrijesultan, Tvornicar, kriticna ja, abigail, ameliee,(koja hrabro podnosi još težu situaciju) ako sam koga zaboravila halalite ljudi, znate da nisam namjerno, ali znajte da mi to puno znači. Opet na kraju moram naglasiti posebno Carolini.

02.01.2016.

31. Ponesi sve što je tvoje, ništa neću da me sjeća. Od sad se dani ne broje, kratko trajala je sreća.



Sakrij puteve svoje nema nade za nas dvoje. Nešto ću ti reći jednom poslje svega još uvijek nas vežu bezimene stvari.

01.01.2016.

30. Eto ga Januar.

Priznajem život umije ponekada da napiše uvod o sebi, iako ja danima odbijam da pišem o njemu. Sinoć sam promjenila par godišnjih doba u jednom danu, došao je tačno minut do ponoći da mi zaželi sretnu novu godinu.

Kada me je ugledao prvo je zaplakao, zaplakala sam i ja iako znam da nisam smjela. Iznenadio se kada je vidio kako izgledam, nisam progovorila ni jednu jedinu rijeć. Postavljao mi je milion pitanja, milion kritika, nisam ni jednu progovorila samo sam upijala njegov miris, izvinjavao se. Na kraju je rekao: "Volim te" ja sam samo prošaputala: "Volim i ja tebe". Zamolio me je da upalim mobitel kako bi se čuli, još uvijek nisam. Pitao me je da se sutra (tj.danas) nađemo kako bi popričali, odbila sam ga i rekla da nisam spremna i da ću mu javiti kada budem. Iskreno dok sam to izgovarala raspadala sam se, ali sam to ipak uspjela izgovoriti. Utrčala sam kuću.

I evo danas, čitav dan razmišljam, šta sad ovo treba da znaći. Pogasila sam svjetla, sada je jedina svjetlost koja dolazi iz laptopa sa ovog bijelog prostora. Ovo su mi trebali biti dani kada sebi postavljam prioritete, a ja još uvijek nisam završila sa prošlom godinom.

Zbunjena sam.

Ostat ću jaka.
Ostat ću jaka.


01.01.2016.

29. Sretna nova godina 2016

Da vas sve prati zdravlje, sreća i uspjeh. :D

Najbolje od mene

“Pustite nas da volimo zimu, ipak je ona proljeće genijalnih umova.” – Petro Aretino

Ko sam ja?
"Ko sam ja?" To je pitanje koje vjerovatno je mučilo čovječanstvo još od samog početka civilizacije. I uvijek smo izgovarali nepotpune odgovore na to pitanje. Jer smo taj odgovor večinom tražili na pogrešnim mjestima u filozofiji, vjeri, psihologiji i slično. Umjesto što čitav život odgovor tražimo na takvim mjestima, hajde da krenemo od početka. Kada sami sebi postavimo tavo pitanje "Ko sam ja?" odmah treba da zaredamo rafal pitanja poput "Šta je moje istinsko postojanje?" Šta ja želim od svoga života?" "Koji je moj osnovni identitet?" Još uvijek nedobijamo odgvor. Ok, idemo ovako. Kada nas neko upita "Ko si ti?" Mi uvijek pokušavamo da damo razuman odgovor a isto tako iskren i opširan. Pokušavamo da opisujemo sebe u onoj mjeri u kojoj smo sami sebi poznati, krenete od činjenica. Kao npr. "loš ili dobar", "vrijedan ili bezvrijedan","filozofski ili religioznih", "naučnih ili poetičnih" jer te činjenice smo usvojili kao bitne. Umjesto da muku mučimo sa onim što su nam servirali. Zašto npr. ne bih pomisli jednostavno:

"Ja sam jedinstvena osoba, biće obdareno određenim sposobnostima i kvalitetima; ja sam mila, draga, ali ponekad i gruba, ljubazana, ali ponekad i namrgođena; ja sam vesela, a ponekada i tužna; ja sam žena, djevojka, sestra, kćerka; ja uživam u dugim šetnjama i volim životinje; ja sam neobična, a ponekad i obična; ... ” I ubrzo lista postaje prevelika za ovako mali prostor. Shvatimo da nismo ono što žele drugi, šta govore drugi već ono što sami želimo da smo, e pa to sam ja i to je najbolje od mene.



Bitno
Roditelji
Blizanka
Braca
MOJE ŽIVOTINSKO CARSTVO
Graf
Štaf
Traf
Fleki
Silver
Kiki
Lala
I dvije lopuže
pa tek onda svi ostali

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
19022

Powered by Blogger.ba