Najbolje od mene

Zdravo stranče,daj da ti ispričam svoj život...


03.01.2016.

32. Dilema, raskrsnica, odluka.

Dilema.
Raskrsnica?
Čudna je definicija raskrsnice. Jedna od definicija je: ’’Raskrsnica je površina na kojoj se ukrštavaju ili spajaju dva ili više puta koja nastaje ukrštavanjem, odnosno spajanjem puteva.’’

Ja sam, evo, na raskrsnici. Životnih puteva, doduše. Mada stvarno tvrdim da bi mi bilo lakše da je asfalt u pitanju. Bilo bi mi lakše i da je u pitanju izbor srednje škole ili fakulteta jer tada bih već znala i bila sigurna u sebe. Da je opet neka druga malo manje bitnija stvar, opet bih bilo lakše. Išla bih ljevo, možda desno i kada bih vidjela da je to pogrešan put, vratila bih se nazad, pa sve ispočetka. Drugi pokušaj, možda i treći. Tu dolazi do začkoljice. Život ne daje te opcije. Povratak unazad ne postoji, a sličnosti ima i previše kod mene. Rijetko identičnih puteva, ali i dalje nikako da neki nestanu.
Obrisati njega i još par ljudi, a dodati njih dosta?! Pitam se da li je to pravi izbor, šta ako odustanem od onoga pravog, a odlučim se za pogrešno? ŠTA? Trudim se da mislim da ga trebam odbaciti kao što je on navodno greškom odbacio mene, ali uvijek to "odbacivanje" prebacim u neki drugi kutak svog mozga, možda i srca.No, evo, po ko zna koji put, obećavam sama sebi neke stvari. Novogodišnje odluke možda. Vidjet ću se sa njim. Obečala sam mu, ali ne dok ne popravim kilažu jer imam 45,5 Kg na visinu od 167 cm. Vidjet ćemo se tek u Februaru, tačno na moj rođendan 14.02.2016.g. aBd, do tada se nadam da ću popraviti svoje zdravstveno stanje. On će mi se uvijek javljati u isto vrijeme tj. u 23:00 h, moram priznati da je meni jako drago što ću ipak sa njim pričati i vidjet se aBd. Ohrabljuje me činjenica da je došao da me vidi iako nije znao koliko sam loše, dakle došao je čisto iz potrebe da me vidi i zagrli. Potrudiću se. Od sada sam sebi na prvome mjestu, izvući ću se iz ovoga u šta sam upala svojom krivicom!!! Jesam to sam već rekla jednom? Ponavljam se, dođavola. Tako vam je to. Valjda jer hoću da uradim nešto za šta nemam snage, ali želim, a ne mogu i ne znam kako?

Ovoga puta skrećem desno. Ljevo je oduvijek bilo moj prvobitni izbor. Nova godina, nove stvari. Ne novi život. Stari, sa dodacima nečeg boljeg. Pa zato sada radim ono što ne bih inače. Možda popravim sebe u vašim očima, znam da sam ispala kukavica! Ili popravim sebe u svojim očima? Možda mi je to potrebnije trenutno. Iz ličnog iskustva znam da kada pročitaš knjigu više puta i svaki put se sve više zaljubljuješ u nju, to znači da je knjiga dobra. Trebalo bi da nastaviš da je čitaš, iznova i iznova.A ja znam koliko je on nesebično volio i voli (zbog toga mi je i bilo teško priznati sebi da se to desilo), znam da je on moja prva ljubav i prava, znam da me ne bih lagao, ne bih se kleo. Želim da vjerujem da vrijedi pružiti mu još jednu šanu i ne želim da se razočaram ovoga puta, a ako se desi to budite uvjereni da sam sada puno JAČA!

Na samome kraju želim da se zahvalim prvenstverno Carlolini koja je bila tu za mene i nesebično poklanjala mi svoje vrijeme i živce . Hvala ti, nikada ama baš nikada jedan hajmo reci stranac nije učinio ništa slično za mene, hvala ti zašto svaki dan mi nacrtaš osmjeh na lice bilo to PP ili tvojim pozitivnim postom, jednostavno mi ponestaje riječi koliko si ti učinila za mene. Ti si ono svijetlo u mraku!

Moram pomeniti i ostale bloggere,koji su pored kometara pružili riječi podrške u PP i onima koji su to učinili samim kometarom: ne kontam te ba (koji je svojim skromnim: "kako si frende?" svaki put uljepšao dan), paprini (koji mi je dao sliku iz muškog ugla, koja itekako je imala smisla), novi megawolf, SilentS, redchemistry ,oslobodi-me, Tvornicar, srecaa, boemica, el maida, upecatljiva (Lo7), dobrijesultan, Tvornicar, kriticna ja, abigail, ameliee,(koja hrabro podnosi još težu situaciju) ako sam koga zaboravila halalite ljudi, znate da nisam namjerno, ali znajte da mi to puno znači. Opet na kraju moram naglasiti posebno Carolini.

Najbolje od mene

“Pustite nas da volimo zimu, ipak je ona proljeće genijalnih umova.” – Petro Aretino

Ko sam ja?
"Ko sam ja?" To je pitanje koje vjerovatno je mučilo čovječanstvo još od samog početka civilizacije. I uvijek smo izgovarali nepotpune odgovore na to pitanje. Jer smo taj odgovor večinom tražili na pogrešnim mjestima u filozofiji, vjeri, psihologiji i slično. Umjesto što čitav život odgovor tražimo na takvim mjestima, hajde da krenemo od početka. Kada sami sebi postavimo tavo pitanje "Ko sam ja?" odmah treba da zaredamo rafal pitanja poput "Šta je moje istinsko postojanje?" Šta ja želim od svoga života?" "Koji je moj osnovni identitet?" Još uvijek nedobijamo odgvor. Ok, idemo ovako. Kada nas neko upita "Ko si ti?" Mi uvijek pokušavamo da damo razuman odgovor a isto tako iskren i opširan. Pokušavamo da opisujemo sebe u onoj mjeri u kojoj smo sami sebi poznati, krenete od činjenica. Kao npr. "loš ili dobar", "vrijedan ili bezvrijedan","filozofski ili religioznih", "naučnih ili poetičnih" jer te činjenice smo usvojili kao bitne. Umjesto da muku mučimo sa onim što su nam servirali. Zašto npr. ne bih pomisli jednostavno:

"Ja sam jedinstvena osoba, biće obdareno određenim sposobnostima i kvalitetima; ja sam mila, draga, ali ponekad i gruba, ljubazana, ali ponekad i namrgođena; ja sam vesela, a ponekada i tužna; ja sam žena, djevojka, sestra, kćerka; ja uživam u dugim šetnjama i volim životinje; ja sam neobična, a ponekad i obična; ... ” I ubrzo lista postaje prevelika za ovako mali prostor. Shvatimo da nismo ono što žele drugi, šta govore drugi već ono što sami želimo da smo, e pa to sam ja i to je najbolje od mene.



Bitno
Roditelji
Blizanka
Braca
MOJE ŽIVOTINSKO CARSTVO
Graf
Štaf
Traf
Fleki
Silver
Kiki
Lala
I dvije lopuže
pa tek onda svi ostali

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
15879

Powered by Blogger.ba