Najbolje od mene

Zdravo stranče,daj da ti ispričam svoj život...


21.01.2016.

63. Danas, pogled u ogledalo.

Gledam se u ogledalo poprilično dugo, posmatram. Posmatram svoje oči u njima vidim strah. Upala sam u rutinu od koje sam uvijek bježala. Od koje sam se uvijek trgala, od rutine koju nikada nikome nisam poželjela, pa tako ni sebi. Od nikud' u meni se stvara napetost i ne znam zašto sam ljuta. Mama me osuđuje, braća me osuđuju, tata me oduđuje. Ali u njihovim očima ne vidim strah vidim ljutnju, vidim želju, vidim nadu za bolje. I tako sve te pritiske koje moram nositi na svojim leđima, na svojim mladim leđima dođem ovdje i sve ih podjelim sa vama.

Opet taj pogled u ogldalo. Gledam u taj kaos mene, gledam ali više ništa ne osjećam. Pokušam da izvježbam osmjeh kada dođu da djeluje kako treba. I smjem se ja, ali osmjeh je više nakaza nego što je stvaran, iskren... radostan. Pitam svoj odraz u ogledaju: "Kuda ideš? Kojim putem uopće koraćaš?" Sanjam, da sam slobodna, da se oslobodim ovoga, sanjam iako znam da sam zarobljena. Znam! Drugi ne znaju! A ja? Ja se idalje smijem svome nakaznom osmjehu. Pretvaram se kako sam važna sebi i drugima. Ali znam ako nastavim ovako, završit ću kao nakaza. Jer sam vidjela istinu, a nisam je nikome rekla. Jer sam vidjela sve, a šutjela sam. Zbog toga sve zapišem ovdje, pričam vama svoju priču. Hoću da se smijem kao da imam krila, koja nikada nisam imala.

Najbolje od mene

“Pustite nas da volimo zimu, ipak je ona proljeće genijalnih umova.” – Petro Aretino

Ko sam ja?
"Ko sam ja?" To je pitanje koje vjerovatno je mučilo čovječanstvo još od samog početka civilizacije. I uvijek smo izgovarali nepotpune odgovore na to pitanje. Jer smo taj odgovor večinom tražili na pogrešnim mjestima u filozofiji, vjeri, psihologiji i slično. Umjesto što čitav život odgovor tražimo na takvim mjestima, hajde da krenemo od početka. Kada sami sebi postavimo tavo pitanje "Ko sam ja?" odmah treba da zaredamo rafal pitanja poput "Šta je moje istinsko postojanje?" Šta ja želim od svoga života?" "Koji je moj osnovni identitet?" Još uvijek nedobijamo odgvor. Ok, idemo ovako. Kada nas neko upita "Ko si ti?" Mi uvijek pokušavamo da damo razuman odgovor a isto tako iskren i opširan. Pokušavamo da opisujemo sebe u onoj mjeri u kojoj smo sami sebi poznati, krenete od činjenica. Kao npr. "loš ili dobar", "vrijedan ili bezvrijedan","filozofski ili religioznih", "naučnih ili poetičnih" jer te činjenice smo usvojili kao bitne. Umjesto da muku mučimo sa onim što su nam servirali. Zašto npr. ne bih pomisli jednostavno:

"Ja sam jedinstvena osoba, biće obdareno određenim sposobnostima i kvalitetima; ja sam mila, draga, ali ponekad i gruba, ljubazana, ali ponekad i namrgođena; ja sam vesela, a ponekada i tužna; ja sam žena, djevojka, sestra, kćerka; ja uživam u dugim šetnjama i volim životinje; ja sam neobična, a ponekad i obična; ... ” I ubrzo lista postaje prevelika za ovako mali prostor. Shvatimo da nismo ono što žele drugi, šta govore drugi već ono što sami želimo da smo, e pa to sam ja i to je najbolje od mene.



Bitno
Roditelji
Blizanka
Braca
MOJE ŽIVOTINSKO CARSTVO
Graf
Štaf
Traf
Fleki
Silver
Kiki
Lala
I dvije lopuže
pa tek onda svi ostali

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
15879

Powered by Blogger.ba