beats by dre cheap

1. Šest godina.

Tačno prije pet minuta sam otvorila ovaj blog. Sa nadom da ću tu moći zaobilježiti u kukama slova svoja sjećanja,osjećanja i nadanja. Ne, pogrešno ste me shvatili ako ste mislili da sam ja nesretna osoba i da zbog toga pišem ovaj blog. Ja sam sasvim obična osoba/djevojka koja svoju svakodnevnicu prvenstveno želi podjeliti sama sa sobom. Želim da svaki dan pročitam sta je bilo jučer,tako ću znati da uvijek može biti bolje. Ako je danas loše ili obratno. Počet ću od toga da... Gazim dvadesete i to me jako plaši. Ne znam zbog čega, valjda zbog toga zašto sam ja sigurna u svoje osjećaje, a u tuđe nisam. Bojim se života, a isto tako ne mogu da mu odolim. Bojim se i onoga šta slijedi poslje, jer znam da ćemo svi odgovarat pred Svevišnjim. Isto tako želim porodicu, a ujedno se bojim da će me ta osoba sa kojom želim sve to iznevjeriti jer jednostavno je nestvarno, kad završite toliko dugo sa osobom koju ste željeli od djetinstva, jednostavno nikoga drugog nisam zamišljala tačno samo njega! On je sve ono što sam ja željela prvenstveno moj prijatelj, oličenje dobrog. Jednostavno u ovih šest godina, samo sam doživljavala prelijepe stvari od njega, uvijek sam dobijala podršku. I znam da mi ništa osim njega ne treba, naravno pored Boga i porodice. Ali željela bih da idem korak dalje, željela bih da upoznam njegovu porodicu, željela bih da upoznam njegove kolege, željela bih da javno priča pred svima da sam ja njegova djevojka. Da sam ja njegova "bolja" polovina. Mislim, znam da ono prije ne smijem uračunat, jer bili smo djeca, ali sad nakon toliko godina mislim da ne pretjerujem.Da, moram spomeniti i to da mi i danas fali to što nije želio i ako je mogao da me isprati na maturu, iako je ona bila prije skoro dvije godine, ali fali lagala bih kad bi rekla da ne fali. Fali mi i njegovo slobodno vrijeme dok nije radio, iako se nikada nismo previše viđali, ali puno mi je značilo bar ono preko telefona. Jer velika je razlika da u toku jednog mjeseca provedemo razgovarajući ukupno sat vremena, i da porazujuće je koliko vremena provodimo skupa. Da, potiskuje me to i boli, jer nismo daleko jedno od drugog hodanjem od moje do njegove kuće je svega pola sata, a sa obzirom gdje živimo to je ništa. Koliko god da me potpiskuje, toliko me i čini sretnom jer on je ono što sam od malih nogu željela, i eto pošto sam večinu posvetila njemu, došla sam i do naslova zvat će se šest godina. Da, tačno taako.

Najbolje od mene
http://ovojenajboljeodmene.blogger.ba
01/12/2015 01:38