beats by dre cheap

10. Slučajni post. (Razočarana)

U vrtlogu emocija, otkrila sam da sam još uvijek daleko u prošlosti.
Noćas sam izazvala samu sebe, pojavila se u njegovoj blizini, sa osmijehom. Sa željom da mu kažem: "Tata, falio si mi, svakim danom sve više." Šteta što dugo nisam izadržala. Sve je djelovalo lažno, a ti si bio tako daleko. Teško je priznati da više nisi isti onaj moj tata, koji bi me dizao visoko visoko i vrtio u krug. U tvojim očima ne vidim sebe, ne vidim čovijeka kojeg sam poznavala svih svojih dvadeset godina, kojeg volim jednako snažno. Mrzim istinu, mrzim tu činjenicu da te je posao udaljio od mene, braće i mame. I tako gledam te, ne mogu više izdržati.
Najlakše je izaći iz prostorije i sve je to uzalud, dok živiš u meni to jeste u svakoj kapi moje krvi, dok sa tobom provodim ove dane. Putujem sjećanjima. Putujem i prisjećam se kada si prvi put otputovao i sjećam se one sreće kad si me ugledao. E moj tata.. Poslje duže šutnje upitala sam te da se prošetamo i popijemo čaj.
I tako mi šetamo.. Pokušavamo da pričamo, uspjevamo ali opet ne kao nekad..
Na najjednostavnija pitanja, uvijek su teški odgovori. Tako upita on mene.
Da li si sretna? Zamislila sam se.
Ušutila se.
Izgubila dah.
I nekako uspjem izgovoriti: SRETNA SAM !
..drugačiji odgovor, bi tražio objašnjene, a to već ne bih podnijela, pokleknula bih i otvorila dušu.
Suze bi nakvasile moje lice, moju savršenu masku.
Razočarala bih njega, koji znam da me voli.. Ali ta daljina.. Prokleta daljina. Volim te tata, popravi to svoje drvenasto srce, potreban si i meni i braći i mami. Volimo te. Vrati se, trebaš nam. Nikada nisam ni pomislila da ću jedva čekat da se vratim u Sarajevo.
PS: Slučajno sam obrisala post u kojem sam pisala koliko se radujem da ga vidim. Eto kad nešto krene onda baš krene.

Najbolje od mene
http://ovojenajboljeodmene.blogger.ba
12/12/2015 22:04