beats by dre cheap

27. Nema više magle.

Ponekad desi se...
Stojim i gledam svoje tijelo i sama sebi se smijem, toliko glasno i histerično. Ne znam kako toliko griješim, gledam se i pokušavam da shvatim zašto toliko puno griješim?!

Mrzim miris bolnice, mrzim. Čudno se osjećam. Ma mislim da ja uopće više ne osjećam, mislim da sam izgubila osjećaj. Ne znam, recite mi vi, da li je to uopšte moguće? Negdje podsvjesno znam da to nije moguće, ali to stvarno mislim, mislim da sam izgubila osjećaje. A ako se ovo može nazvat osjećaj, što se trenutno odvija u meni, onda ja imam osjećaj da ništa više nije bitno. Čudno je to kad izgubiš volju da jedeš, ujna mi je donjela najukusnije poslastice, a ja čak i nepomislim da probam.

Jedino što još uvijek volim je da slušam pjesme koje sam skroz zaboravila, čitam nastavke starih knjiga čijih se prethodnih dijelova kroz maglu sjećam i obnavljam stara prijateljstva. Želim da odem odavde, a da se što prije vratim ali da sve bude kao prije, ako ne, onda je bolje da se ne vraćam. Opet čujem neki dio pjesme koji me podseća na nešto staro. Lijepo je to kad imaš čega da se sjećaš. Ne znam šta se dešava sa mnom, ali želim odgovor.

Danas, su izašli svi koji su bili tu u mojoj sobi, ja izlazim tek sutra ujutro poslje vizite, a željela sam danas, vidim nema više magle, otišla je da je barem mene povukla sa sobom.

Najbolje od mene
http://ovojenajboljeodmene.blogger.ba
30/12/2015 18:11