beats by dre cheap

43. Jutros.

Eh sad, krenut ću od jutra, naravno ona rutina jutarnja šetnja sa Grafom, ali za ne povjerovati ovog puta promjenila sam rutu. Inače idem putem gdje nema puno ljudi, poput Betanije, ili gore prema Skakavcu (Nije bitno kojim putem Nahorevo ili Poljine ). Jer u jutarnjim satima na tim relacijama nikada nema gužve, a i napravim onda veću kilometražu. I hajde reko i Grafu je dosadno stalno da idemo istim putem, hajde idem i ja kao fina raja na Vilsonovo.

Na putu do Vilsa srela sam dosta kolega sa faksa, ali hajde to je ono što kažu: "zdravo za zdravo" ili ono radi reda "šta ima?'". Ali od svih ljudi nikada nisam ni pomislila da ću naići na osobu iz osnovne škole. Naravno ja sam već uveliko zadihana i umorna jer sam dosta prije Vilsa hodala, a i ne znam koji nam je to krug bio, jer Graf dok ne zaobilježi svaki kutak neće lako napustiti mjesto. I uglavnom čujem je iza sebe kako me neko zove: "odmeeene, odmeeene" (da ne pišem svoje ime), okrenem se ja kad ni manje ni više Amir, moj drug iz klupe, nikada se nismo posebno voljeli, ali eto nekako nismo ni mogli jedno bez drugog. Ja sam bila predsjednik razreda, a on zamjenik. I naravno on to nikada nije podržavao jer je on smatrao da on to treba da bude. Ma znate ono dječije. I tako priča on o sebi kaže druga godina medicine, planira da bude neurolog, kaže i da se ženi za tri mjeseca.

I tako, ja gledam i ne vjerujem da je toliko vremena prošlo jer još uvijek se smatram mladom, a gle ljudi već žele da osnuju porodicu, imaju planove, ama jure kroz život. Ja idalje na istom mjestu, završena prva godina prava, druga me čeka stidljivo. I tako ja razmišljam o sebi, on priča o sebi. Čujem ja njega svaku riječ ali na svaku njegovu rečenicu ja imam već u glavi: " A gle mene?! :/" I hajde kaže on mogli bi ove sedmice na kafu, reko pa hajde vidjet ću, pa ti javim. Kaže on : "Daj mi svoj broj, neću da ne izađemo, baš bi volio da protabirimo koju normalno." I tako dade mu ja broj iako znam da se nećemo vidjeti i da je to eto tako pitao. I tako krenem ja svojim putem on svojim. Graf kao da me pita pa hoću ići na tu kafu, gleda me onim svojim slatkim kako ja volim da kažem buljavim očima.

Sad dok pijem svoj crni čaj razmišljam, pa ja i ne pijem kafu. Tješim se. A iskreno da vam kažem nekako se potajno nadam da će zvat, baš me zanima ta njegova priča života. Od kud da je Amir postao onako muževan i hrabar, a nisam ni spomenula miris, dobro je pa sam ostala na nogama, bio je baš po mome ukusu. Možda bi mu i rekla da smo se u djetinstvu bolje slagali. I moram spomenuti njegovo lice, imao je poprilićno jaku bradu za svoje godine, onu baš kao nacrtanu. A na to sam slaba.
Ovo postaje smješno što ja pišem, mislim da je radoznalost u pitanju.
Ajde dosta je, ugodan dan vam želim.
I moram pomenuti da sam mu u prvom razredu osnovne obećala da ću ići sa njim na malu maturu i tako je i bilo.

Najbolje od mene
http://ovojenajboljeodmene.blogger.ba
09/01/2016 15:28