beats by dre cheap

62. Svitanje..

Jutros gledam svitanje.. Razmišljam o vremenu i o onome što nosi. Svitanje je i na samim vratima vremena. Ali isto tako svitanje je i na vratima duše, svitanje je i u srcu, sviće u svim dimenzijama i u ljudskim umovima. Ja to zovem zovom unutarnjeg sunca koje me svjetlošću svojom poziva da poslušam otkucaje svog unutrašnjeg sata. Pokušavam sve vrijeme da prođem kroz ta tajnovita vrata i u javi i u snu. Ne uspjevam, koliko god se trudila, koliko god truda i snage uložila. Uzalud. U snu često čujem njen glas, glas svoje sestre, kako me trza i podsjeća na obečanje koje sam joj dala, da ću živjeti život i za nju i za sebe. Ona se u snu pojavljuje kao dobra vila, baš kao u pričama za djecu. Sinoć duboko u snu nalazila sam se u nekom mračnom prostoru bez prozora, bez trunke svježeg vazduha. Od jednom pojavljuje se ona obasjana nekom svjetlošću koja pokušava da mi pokaže put.. Nosila je haljinu bijelu, koja je satkana od tkanine koja svjetli toliko jako da bi osvjetljava najtamnije prostore. A tek njena kosa, kao svila još uz to valovita... U kosi je imala neki cvijet, ali dijamanti, na njegovim laticama otkucava vrijeme. Ali taj miris od tog cvjeta širi se zemljom pa čak i ostalim dimenzijama...

Najbolje od mene
http://ovojenajboljeodmene.blogger.ba
20/01/2016 15:02