beats by dre cheap

63. Danas, pogled u ogledalo.

Gledam se u ogledalo poprilično dugo, posmatram. Posmatram svoje oči u njima vidim strah. Upala sam u rutinu od koje sam uvijek bježala. Od koje sam se uvijek trgala, od rutine koju nikada nikome nisam poželjela, pa tako ni sebi. Od nikud' u meni se stvara napetost i ne znam zašto sam ljuta. Mama me osuđuje, braća me osuđuju, tata me oduđuje. Ali u njihovim očima ne vidim strah vidim ljutnju, vidim želju, vidim nadu za bolje. I tako sve te pritiske koje moram nositi na svojim leđima, na svojim mladim leđima dođem ovdje i sve ih podjelim sa vama.

Opet taj pogled u ogldalo. Gledam u taj kaos mene, gledam ali više ništa ne osjećam. Pokušam da izvježbam osmjeh kada dođu da djeluje kako treba. I smjem se ja, ali osmjeh je više nakaza nego što je stvaran, iskren... radostan. Pitam svoj odraz u ogledaju: "Kuda ideš? Kojim putem uopće koraćaš?" Sanjam, da sam slobodna, da se oslobodim ovoga, sanjam iako znam da sam zarobljena. Znam! Drugi ne znaju! A ja? Ja se idalje smijem svome nakaznom osmjehu. Pretvaram se kako sam važna sebi i drugima. Ali znam ako nastavim ovako, završit ću kao nakaza. Jer sam vidjela istinu, a nisam je nikome rekla. Jer sam vidjela sve, a šutjela sam. Zbog toga sve zapišem ovdje, pričam vama svoju priču. Hoću da se smijem kao da imam krila, koja nikada nisam imala.

Najbolje od mene
http://ovojenajboljeodmene.blogger.ba
21/01/2016 12:22